Kada sam neke od vas pitala šta je ljubav uspjela sam izvući neke odgovore, poput:

“Ljubav je smisao života”;
“Ljubav je dom, mir.”
“Ljubav je život.”
“Ljubav je nježnost.”


Bilo je odgovora poput alhemija srca; sve; nadahnuće; davanje i dobijanje; hrana itd.

Primjetićete da su odgovori prilično neodređeni, vrte se u krug i malo šta konkretno govore o ljubavi. Zato je tu nauka koja nam kroz obrasce vezanosti za naše partnere daje jesniju sliku ljubavi i omogući da nešto više o njoj saznamo.

Ovo je članak za vas, ako ste makar jednom bili u vezi koja nije imala budućnost, u kojoj partner nije razumio vaše potrebe ili vi njegove? Možda ste vi htjeli više pažnje, on vam je nije pružao? Ili je druga osoba ta koja se nije odvajala od vas, a vi ste htjeli malo mira?


Sigurna sam da su vam neke od ovih situacija poznate, a upravo zato je ovaj tekst za vas. Tu je da vam pruži uvid u dio ljubavi koji možda niste znali kako biste bolje razumijeli sebe, ali i partnere. U tekstu ćete naći informacije o tome kakve veze djetinjstvo ima sa budućim partnerskim vezama, koji su obrasci partnerske vezanosti odnosno koji tipovi vezanosti postoje i koje su im karakteristike te da li se mijenjaju i kako.

O LJUBAVI

Priča o ljubavi je vjerovatno stara koliko i priča o čovjeku, ali ipak malo toga su nas zaista naučili. Niko nam nije rekao da vjerovatno postoje različita značenja koja stanu u “volim te” za svaku stranu koja je izgovori, ali ni mnogo važnije stvari poput toga šta ljubav sigurno nije.

Zamislite ovo: jedan partner (vidjećete kojem obrascu pripada ispod) kaže “Volim te” i vjerovatno misli “Volim te zato što te trebam, da mi budeš tu, da mi pružaš svu pažnju i ljubav, svaki dan.”, a ako to kaže druga osoba, drugačijeg obrasca, možda misli “Volim seks sa tobom, tvoje tijelo i ovu ludu noć.

Kako onda da znamo, ako nas niko nije naučio da postoji razlika?

O ljubavi smo mnogo slušali i čitali, a pored ličnog iskustva, najviše smo je doživjeli kroz umjetnost. Ali, ovdje i umjetnost izdaje jer nas često uči da “ako ne boli, nije ljubav“, “ako nije strast, uzbuđenje, ushiđenje, umiranje zbog nje – nije ljubav” itd.

Je li to baš tako i gdje nas to može odvesti? Hajde da vidimo, šta danas znamo o ljubavnim vezama.

Volim te


ŠTA SAD DJETINJSTVO IMA SA LJUBAVI?

Danas već pomalo odmičemo sa naukom u pročavanju ove teme, a ona najvažnija istraživanja datiraju još od Džona Bolbija i njegove teorije afektivnog vezivanja.

On razlikuje 4 tipa afektivne vezanosti u zavisnosti od toga kako se majka/primarni staratelj ponašala prema djetetu u najranijem djetinjstvu.
Tako razlikuje sigurni, izbjegavajući, ambivalentni i dezorganizovani obrazac vezanosti. O njima više pročitajte na ovom mjestu, a prikazani su na slici ispod.

Afektivna vezanost
Obrasci afektivne vezanosti


KAKO VOLIMO PARTNERE?

Nakon ove teorije, istraživači su se zainteresovali za primjenu na partnerske odnose i kako sve to može da bude povazano pa su došli su do zanimljivih istraživanja koja su manje-više održiva i danas.

Tako su zaključili (na osnovu dimenzija afektivne vezanosti, izbjegavanje i anksioznost) da su ljudi formirali slične obrasce partnerske vezanosti na osnovu kojih mi možemo sebe i partnera smjestiti u određen obrazac i razumjeti kako se ko ponaša, a najvažnije i zašto.


Partnerske veze
Obrasci partnerske vezanosti prema Kim Bartolomju


Na slici iznad je šematski prikaz obrazaca partnerske vezanosti, a evo šta je specifično za svaki od njih.

1. SIGURNI OBRAZAC PARTNERSKE VEZANOSTI

Osobe sa ovim obrascom u partnerskim vezama imaju dobru sliku o sebi, ali i o drugim ljudima. Vjeruju drugima, teže autonomiji i daju šansu za građenje otvorenih partnerskih odnosa.

Kada se vežu sa osobama iz istog obrasca, taj odnos je uglavnom ispunjen povjerenjem, zadovoljstvom, a kada se nađu u konfliktu, osobe ga razrješavaju otvorenim i konstruktivnim razgovorom i najčešće ga uspješno pervazilaze.

Osobe su imale i siguran obrazac vezanosti u djetinjstvu, majke su odgovarale na njihove potrebe i osiguravale im sigurnost.

Tipična izjava u upitniku: “Meni je relativno lako da se zbližim sa drugima, prija mi da zavisim od njih i da oni zavise od mene. Ne brinem da li ću biti ostavljen/a ni da li će mi se neko previše približiti.

2. PREOKUPIRANI OBRAZAC PARTNERSKE VEZANOSTI

Ukoliko si osoba koja se jako vezuje za druge ljude, ima potrebu za ekstremnom bliskošću te često imate potrebu provjeravati svog partnera, zvati ga često te živite u strahu da će te napustiti, postoji vjerovatnoća da pripadaš ovom obrascu vezanosti.

Osobe ovog obrasca često se straše napuštanja te zato imaju potrebu za kontrolom i provjerom partnera. Pretjerano “daju sebe” u vezi sa nekim.

Kako to kaže Tatjana S. Stanojević (2008), često su te reakcije “upakovane u romantičnu priču o pravoj ljubavi koja ne zna za granice. Od partnera očekuje da nadoknadi sve nepravde i da ih voli toliko da zavole same sebe, u smislu: Mora da me voli i za ono što ja ne volim sebe.

Tipična izjava: “Mislim da drugi ne žele da budu bliski u onolikoj mjeri u kojoj ja želim. Često brinem da me partner ustvari ne voli ili da neće ostati sa mnom.

3. IZBJEGAVAJUĆI OBRAZAC PARTNERSKE VEZANOSTI

Znate one osobe iz filmova, možda i iz svog okruženja koje drugi često zovu “ženskarošima”, one koji izbjegavaju duge i/ili romantične veze, koji idu od jedne do druge osobe i ne mare mnogo za emocije? One koje su često su u nekim površinsim vezama, možda čak sa više osoba istovremeno?

E to su često osobe sa ovim obrascem. Oni imaju pozitivnu sliku o sebi, ali druge ljude smatraju inferiornim. Ove osobe su same sebi dovoljne, zahtjevaju distancu, ne otvaraju i ne povjeravaju se partneru pa uglavnom imaju površinske veze zasnovane na seksu ili nekom interesu.

Istraživanja su pokazala da su ovo bila djeca koja su oko svoje nesigurnosti podigla štit kako bi “preživjeli”. Majka/staratelj nije reagovao na potrebe djeteta. Poučeni iskustvom da majka (dakle, drugi neko) neće odgovoriti na njegove potrebe, dijete stvara sliku o drugima kao nekome kome se ne može vjerovati pa te obrasce prenosi na kasnije odnose i diže oklop oko sebe.

Tipična izjava: “Neprijatno mi je da budem bliazk/bliska sa drugima. Teško mi je da im vjerujem u potpunosti i nervozan/a sam kada mi se neko previše približi.


4. BOJAŽLJIVI OBRAZAC PARTNERSKE VEZANOSTI

Osobe sa ovim stilom vezanosti su mnogo zavisne od drugih jer kroz njih traže potvrdu vlastite vrijednosti. Međutim, u isto vrijeme su u strahu od negativnih očekivanja, pa se povlače da izbjegnu potencijalni gubitak i bol. Osobe ovog obrasca su upravo zato sklone manipulaciji partnerom.

Upravo ovaj obrazac je nastao iz dezorganizovanog obrasca u djetinjstvu. To su uglavnom djeca koja su bila zlostavljana psihički ili fizički, koja su odrastala uz roditelje sa psihičkim i/ili fizičkim bolestima, a nisu uspjeli da razviju adektvatnu strategiju preživljavanja.

U odrasloj dobi ta dezorganizovanost dolazi do izraćaja kada procjene situaciju stresnom, a nemaju adekvatnu strategiju da je razrješe.


IMA LI NADE ZA LJUBAV?


Ovi revolucionarni nalazi nam daju uvid u različitost koju neko unosi sa sobom u partnerski odnos.

Ne unosimo svi ista iskusva, emocije i ponašanja u naš odnos. “Volim te” ne znači svakome istu stvar. U veze ne ulaze samo ljudi sa istim obrascima, često se obrasci miješaju pa tako dobijamo kombinacije. Svi ovi nalazi su prozor u bolje razumijevanje odnosa među ljudima. Ukoliko smo, za početak, svjesni razlika – to je dobar prvi korak ka prevazilaženju problema.

Ljudi za koje mislite da su možda loši jer se u vezi ponašaju na način koji vama ne odgovara, možda nisu nužno loši već samo ne znaju za druge načine, da prime i daju ljubav jer za njih svijet nije tako sigurno mjesto. Razmislite o tome.

Šta nam daje nadu?

Pokazano je da se ovi obrasci mogu mijenjati usljed određenih životnih događaja i spoznaja, ali i drugih ljudi. Pa tako iz nesigurnog ljudi mogu da pređu u siguran obrazac i da sa svojim partnerom grade odnos pun zadovoljstva. Zvuči obećavajuće, zar ne? Obećavajuće jeste ali nažalost, ljudi mogu da pređu i iz sigurnih u neki od nesigurnih obrazaca usljed nekog teškog, neprijatnog iskustva.


Priča o afektivnoj vezanosti, ljubavi, partnerskim odnosima i vezi sa djetinjstvom i odrastanjem prevazilazi okvire ovog članka. Ali, toliko je važna za razumijevanje međusobnih odnosa.

Ispod ti dajem literaturu i resurse da dodatno kopaš po ovoj temi i saznaš više.

Podijeli ovaj članak sa ljudima kojima bi mogao biti interesantan i poučan i na taj način podrži priče koje imaju iza sebe istraživanja i temelje te daju šansu da nešto zaista saznamo o čovjeku.

Literatura:

  1. Stefanović-Stanojević, T. (2011). Afektivna vezanost, razvoj, modaliteti i procjena. Filozofski fakultet u Nišu: Niš.

Dodatni resusrsi i zanimljiva istraživanja: