O, mladosti, mladosti! Tebe se ništa ne tiče, ti kao da imaš sva blaga sveta, smela si i samouverena, govoriš: samo ja živim-gledajte!

Rekao je jednom prilikom Turgenjev i time mi dao odgovarajući šlagvort za uvod u ovaj intervju.

Na postavljena pitanja odgovorila mi je Dijana Rađo, prelepa mlada devojka koja je trenutno asistent na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, kao i pripravnik u Gorskoj službi spašavanja.

Njen pogled otkriva pitomost i odlučnost, koji opisuje i njen način života. Kako izgleda biti jedan dan sofisticirana mlada devojka koja vodi glavnu reč u nekom amfiteatru, a drugi dan sa punom opremom na putu do unesrećenog kome je neophodna pomoć spasilačke ekipe? Reći će nam upravo ona, koja živi tim tempom. Reklo bi se mladalačkim, smelo i samouvereno!

Zdravo Dijana, hvala što si prihvatila da daš intervju i da podeliš sa nama svoje iskustvo. Naime, trenutno si asistent na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Možeš li nam reći nešto više o toj prilici i samom poslu?

Veliki pozdrav vama i vašim čitaocima bloga Umjesto Gluposti. Tako je, već dvije godine sam asistent na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Prilika za poslom se ukazala sasvim slučajno, nakon što sam na Master studiju bila demonstrator. I pored toga mi nije bilo ni u planu da krenem putem akademske zajednice. No to je život, neke stvari jednostavno ne možemo da predvidimo. Što se tiče posla i same prilike, smatram da je jako izazovna. To je neopisiva odgovornost prepuštena jednoj mladoj osobi koja obnaša veliku funkciju – podučavanja drugih. Bilo realno ili ne, u takvoj situaciji se puno očekuje od vas. Samim očekivanjima budi se i motivacija koja vas tjera da svakim danom budete bolji u onome čime se bavite.

Pored toga, ti si i spasilac Gorske službe. Otkud ljubav ka planinarenju i adrenalinu?

U Gorskoj službi spašavanja – stanica Sarajevo sam pripravnik za spasioca. Pripravnik je jedna stepenica ispod spasioca koji sa svojom titulom nosi veliku količinu znanja i iskustva iz polja spašavanja, a samim tim i znatno veću dogovornost od pripravnika. Vjerujem da svi članovi u GSS dijele istu želju, a to je da uloženim vremenom, učenjem i radom u toku svog članstva steknu jednu tako plemenitu titulu spasioca.

Ljubav prema prirodi prvenstveno, pa samim tim planinarenju, adrenalinu i ostalim aktivnostima dolazi vjerujem isključivo od mog odgoja. Potičem iz porodice sportista gdje je svakodnevni boravak u prirodi propraćen aktivnostima bio neizbježan. Pored svega što su mi omogućili, najviše sam im zahvalna što su me naučili životnim vrijednostima, a korištenje besplatnih resursa je jedno to njih.

Kako uspevaš da usaglasiš ta dva posla? Dalo bi se zaključiti da si poprilično organizovana i odgovorna, da li je to tako?

U našoj državi (BiH) Gorska služba spašavanja je isključivo volonterska aktivnost. No i pored toga traži veliku količinu vremena i zalaganja. Ključ je u dobroj organizaciji; ne trošenju vremena već radije njegovom ulaganju. Kada posložite svoje priotitete u skladu sa svojim ciljevima, jednostavno je procjeniti šta vam je potrošač vremena, a šta investicija. Budući da sam svjesna toga i postupam tako u većini situacija, vjerujem da jesam organizovana i odogovorna kako kroz posao i aktivnosti tako i kroz život.

Biti deo spasilačke ekipe iziskuje “Život na rubu”, da li si se nekad našla u situaciji da je tvoj život bio ugrožen?

Relativno je pričati o tome da li je nečiji život bio ugrožen u trenutku spasilačkih intervencija ili vježbi. Kao i u svemu, okruženi ste kako onim faktorima na koje možete uticati tako i onim koji su apsolutno izvan vaše kontrole. Jedan od osnovnih koraka pri pristupu vježbi ili intervenciji je osigurati bezbjednost ekipe na terenu. Došli ste da pomognete unesrećenoj osobi, a isto je neizvodljivo, ako vaša sigurnost nije na prvom mjestu. Međutim i kada je sigurnost na najvišem nivou postoje faktori kao što su vremenske neprilike ili nepristupačni tereni koji znatno mogu da otežaju situaciju i potencijalno vas ugroze, fizički ili zdravstveno. Na svu sreću nisam se nalazila u situacijama gdje mi je “život bio na rubu”, kao ni većina ekipe iz GSS Sarajevo. Vjerujem da smo se adekvatnom pripremom osposobili da spremno dočekamo dosta situacija koje nas mogu iznenaditi. Ipak GSS ide tamo gdje niko ne ide.

Da li je u tebi prisutan strah ili ga u trenutku kada se dešava spasilačka akcija ipak nadvlada adrenalin?

Strah je uvijek prisutan u svemu. On je taj koji nam ne dozvoljava da se opustimo i dovedemo sebe u rizične situacije, ali prevazilaženjem i kontrolom razbijamo zone koforta i postižemo nesvakidašnje stvari. Vjerujem da se svako od nas u nekom trenutku mora suočiti sa svojim strahovima i način na koji se nosimo sa njima će odrediti kuda idemo kroz svoj život, drugim riječima ili ćemo doživjeti avanturu ili biti ograničeni strahom od nje. Tako gledam na sve pa i same spasilačke akcije, da li takvo mišljenje pokreće doza adrenalina ili prosta realnost – nisam sigurna, ali jednostavo se prepustite situaciji, a kontrolišete sve ono što je u vašoj mogućnosti i glavi.

Možeš li nam ispričati neki događaj iz jedne takve akcije koji ti je ostao upečatljiv i urezan u sećanju.

Do sad sam samo sudjelovala u potražnim akcijama i intervencijama na skijalištima planina Bjelašnica i Igman čiji su ishodi na svu sreću uvijek završavali uspješno. Jedina akcija koja mi ostala urezana u sjećanju kao neobična i komična je potražna koja se odvijala u šumi u kasnim noćnim satima. Sticajem okolnosti znali smo da se na tom lokalitetu prati grupa medvjeda. Svaki zvuk koji vas okružuje ili koji sami izazovete, a spoznajom činjenice da će te potencijalno naletjeti na velikog medu budi nelagodu i dozu smijeha od neizvjesnosti situacije i nepoznanice ponašanja u takvim okolnostima.

Verujem da si zaljubljenik u prirodu i da si ekološki osveštena. Kako gledaš na to da se sve više uništava vegetacija? Smatraš li da bi na globalnom nivou svest trebala da se podigne?

Vjerujem da su svi ljubetlji prirode ekološki osviješteni. Ne možete narušavati ono što istinski volite. Pored savjesnog ponašanja u prirodi trudim se da, koliko mi vrijeme i mogućnosti u svakodnevnom životu dozvoljavaju, se ponašam što više “eco friendly”. Trenutno se nalazimo u vremenu pandemije, a početkom 2020. godine smo svi imali priliku da vidimo koliko je malo potrebno da se godine narušavanja eko sistema pročiste. Pored toga, dok je čitav svijet bio “pod ključem” ljudi su se počeli zbližavati sa prirodom i vraćati se starim zaboravljenim vrijednostima. Kada bi digli svijest na veći nivo u svakodnevnom životu i “normalnim” okolnostima sigurno bi planeta Zemlja bila još ljepše mjesto za život, a ipak nam je ona i jedina mjesto koje imamo.

Da li si se susretala sa predrasudama, kao devojka koja je u timu spasilačke službe, asistent na fakultetu, a pritom prelepa devojka koja pleni i osvaja verujem jednim pogledom?

Stvar je percepcije. Predrasude nas nažalost okružuju i ograničavau ljude od daljeg napretka. Možemo izabrati da im se prepustimo i vjerujemo, a isto tako možemo ići svojim putem neovisno od tih negativnih stavova.

Isto kao što voda teče slobodno i divlje, nesvjesna bilo kakvih granica, pravila ili tradicije; ne brinući se zbog bilo čega što je prošlo ili ostalo, već žarko hita u nove dimenzije u svom životu znajući da najbolje tek dolazi, naučila sam biti poput nje; čista, suosjećajna, puna ljubavi, a opet dovoljno jaka da izdržim bilo šta.

Čime još voliš da se baviš i zanimaš, kada za to uhvatiš vremena?

Za trening i aktivnosti uvijek uhvatim vremena. U to uglavnom spada trčanje, penjanje, ronjenje te zimi skijanje i bordanje. Trudim se da pored stručne literature koja mi je trenutno primarna obaveza nađem vremena i za neku dobru knjigu u koju utonem i pobjegnem na kratko od realnosti.

Šta te pokreće i šta ti daje motivaciju?

Ljudi i priroda. Vjerovanja sam da suština života leži u povezanosti s ljudima, zbog njih učimo nove stvari i rastemo. Ljudi su jednim velikim dijelom pokretači svega što se odvija oko nas. Svaki cilj koji sam sebi kroz život postavljala i tražila motivaciju za isti poticalo je od ljudi koji me okružuju. U njima sam vidjela svoje “mentore” iz kojih sam crpila inspiraciju, ohrabrenje i životne lekcije. Oni su uključivali članove obitelji, prijatelje i profesore, drugim riječima ljude uz koje sam rasla i napredovala u svakom smislu. Podsticali su me da uvijek dajem najbolje od sebe, a što nam je veza bila dublja manje smo govorili o svakodnevnim sitnicama i pažnja se usmjeravala na velike životne istine.

Deluješ samouvereno i odlučno, da li je to zaista tako ili negde u tebi čuči neki glas nesigurnosti?

Rijetko kad sam nesigurna u sebe a život me je naučio da se borim i svjesno prihvatim da su usponi i padovi sastavni dio života. Mislim da ta samouvjerenost i odlučonst potiče iz dva razloga, prvi je jer sam jedinica i uvijek sama probijala svaki led, a drugi jer mi je sport sastavni dio života koji te od malena uči vrijednostima kao što je “fair play”, upornost za napredovanjem i prihvatanje padova

Kada bi sada srela sebe kao devojčiču, šta bi joj rekla? Šta bi rekla svoj deci i omladini pred kojom se otvara rampa života?

Iskoračite iz ljudske nesigurnosti i počnite koristiti stvari koje vas okružuju. Ne bojte se promjene. Život je prekratak da ne iskoristite sve besplatne resurse koji vas okružuju, a upravo ti besplatni se ne mogu kupiti novcem. Družite se sa prirodom, naučite što više možete od pozitivnih ljudi, cijenite svoje a i tuđe vrijeme, i naravno brinite o svom zdravlju čak i prije pojave problema. Vrijeme je da počnete kontrolisati svoj ego ili će u suprotnom on upravljati vama i uništiti vašu istinsku sudbinu u životu.

Dijanu možete pronaći na njenom instagram profilu dijana