Neverbalna komunikacija je sastavni dio komunikacijskog procesa koji se sastoji od govora tijela – gestovi, izraz lica, položaj i pokret tijela, položaj u prostoru, ritam i boja glasa. Uglavnom je nesvjesno (ponekad i svjesno) prisutan u komunikaciji i nosi važnu poruku. Jako je teško odvojiti verbalnu od neverbalne komunikacije zbog njihove očite isprepletenosti. Međutim, ponekad su one kontradiktorne. Možda naše riječi tada govore jedno, ali naše lice ili stav drugo.

U svakodnevnoj komunikaciju značajnu ulogu igraju emocije. Zapravo, da se korektno izrazim, emocije igraju jednu veoma, veoma značajnu ulogu u našem cjelokupnom životu. Jedan od značajnih psihologa istraživača u ovoj oblasti, Pol Ekman za emociju kaže da je to ” proces, određena vrsta automatske procjene, pod uticajem naše evolucione i lične prošlosti, tokom koga osjećamo da se dešava nešot bitno za našu dobrobit i da skup naših fizioloških promjena i emocionalnih ponašanja počinje da se odnosi na situacije.

Danas znamo da su emocije nastale tokom procesa evolucije i da imaju svoju adaptivnu funkciju u našim životima, a kao što sam gore navela i u komunikaciji sa ljudima oko nas. Ekman kaže da su se emocije razvile tokom evolucije jer su bile korisne da nas brzo pripreme za automatsko razrješavanje po život bitnih događanja.

Ako su emocije toliko funkcionalne, kako se onda često desi da nam prave više štete nego koristi? – Neka ovo bude pitanje na koje ću nekom drugom prilikom da vam odgovorim. Sada ćemo se osvrnuti na facijalnu ekspresiju i laži, koje je Ekman proučaovao.

Pol Ekman

MIKROEKSPRESIJE

Ekman i Fresen su veoma brze pokrete lica koji traju 1/25 do 1/5 sekundi nazvali mikroekspresijama, govoreći da one predstavljaju “curenje informacije o stvarnim osjećanjima neke osobe“. Nisu prvi koji su govorili o tome, ali su prvi koji su rekli da se ovi kratki izrazi lica mogu vidjeti i bez usporene projekcije.

Kako je za svaku emociju karakterističan specifičan izraz lica, najbolje bi bilo da vam predstavim slike koje to opisuju. Lik na slikama je glavni glumac serije “Lie to me” – Tim Roth.

Radost i iskren osmijeh
Tuga
Strah
Ljutnja
Iznenađenje
Gađenje
Prezir

LAGANJE

Mnogi od nas doživljajvaju burne emocije prilikom laganja. Naravno, što nam je ulog veći, emocije su bogatije. Laži nam često i ne uspijevaju upravo zbog gorenavedenih mikroekspresija pomoću kojih “cure” naše prave emocije. Uopšte nije jednostavno uhvatiti laž, jer ne postoji jedinstven pokret, izraz ili gest koji će ukazati na to. U obzir treba da se uzme kompletan kontekst, ali i onda kada otkrijemo nešto, to nam više govori o neslaganju emocija sa postupcima osobe, ne o tome zašto je to tako.

RAZOTKRIVANJE

Evo šta sam zaključila čitajući Ekmana.
Oni koji lažu najčešće se fokusiraju na izbor riječi. Pažljivo biraju riječi jer je njima najlakše manipulisati. Lakše kontrolišemo riječi nego izraze lica. Po Ekmanu, najčešći indikator je paljba informacija. Ali mnogo toga mora da se uzme u obzir pored toga. Ono što lažova može otkriti su njegove sopstvene riječi kada su nemarni (ne zapamte šta su slagali), zatim omaške i tirade. Jezičke omaške je najbolje i najdetaljnije oposao S. Frojd u svojim radovima. Za tirade, Ekman kaže da su drugačije od omaški: “Informacije ne izleću iz usta govornika – one, prosto, kuljaju. Lažov je ponijet emocijom i zbog toga gubi samokontrolu uviđajući suviše kasno kakve su posledice onoga što je sam otkrio. Obuzetost emocijama, kao što su razjarenost, užas, strah, nelagodnost pritiska i prouzrokuje da lažov otkrije informaciju.
Uvijeno i zaobilazno govorenje je, takođe, jedan od indikatora. Ali pazite: neki ljudi uvek tako pričaju što kod njih to nije znak laganja. To je način na koji oni govore.

Ekman kaže da su najrasprostranjeniji znakovi prevare u glasu: pauze. Previše duge ili pak suviše učestale. Pored toga, spominje govorne greške i upotrebe ne-riječi (u-uhhm; aaa;…).

Takođe, ističe: “Ako je cilj laganja bio da se sakrije strah ili ljutnja, glas bi trebalo da zvuči više i glasnije, a brzina govora bi trebalo da bude veća. Potpuno suprotne promjene u glasu mogu “propustiti” osjećanje tuge koje lažov pokušava da sakrije.

Naše tijelo, isto tako, krije zamak za mnoge prevare. Vrpoljenje, češanje, dodirivanje lica ukazuju da se “nešto” dešava. Naučnici tvrde da upotreba tih manipulatora ukazuje na nelagodu, neprijatnost i nervozu. Ipak, treba biti oprezan prilikom osuđivanja na laž isključvo zbog toga.

Kada se osoba koja laže osjeća uplašeno, ljuto, uznemireno, krivo ili posramljeno, može doći do ubrzog disanja, podizanja grudnog koša, čestog gutanja, pojačanog znojenja. Međutim, tvrdi se da ovo označava pojavu neke jake emocije ali nikako ne govori o kojoj se tačno radi.

FACIJALNA EKSPRESIJA

“Lažovi” će, po Ekmanu, više pažnje usmjeriti na kontrolisanje riječi nego lica. Lice je direktno povezano sa centrima u mozgu koji su uključeni u stvaranje emocija, dok to riječi nisu. Kada nešto izazove emociju mišići lica počinju nevoljno da se pokreću. Početne facijalne ekspresije, koje nastaju onda kada nešto izazove emociju, nisu voljno odabrane, osim ukoliko nisu lažne odnosno naučene.

Laži procure onda kada osoba nešto govori, ali mikroekspresije na njenom licu govore nešto drugo. Ovaj tekst je premalen za ono što Ekman ima da kaže o facijalnoj ekspresiji, emocijama i lažima. Ne postoji način na koji mogu sve to da sažmem u još koju rečenicu, a da ne oštetim rad ovog naučnika.

Budite oprezni jer “neki iskreni ljudi postaju emotivni kada se sumnja da lažu” pa “čak i kada netko pokaže mikro ili potisnutu ekspresiju, to nije dovoljno da budemo sigurni da osoba laže. Gotovo svaku emociju koja procuri putem ovih ekspresija može osjetiti nevina osoba koja pokušava prikriti što osjeća“. Ekman ovaj problem naziva Othellovom pogreškom (Ekman, 2009).




Ono što mogu da uradim jeste da vam preporučim njegovu knjigu koju sam pročitala i koja me je oduševila, a to je: Razotkrivene emocije – Pol Ekman. U ovoj knjizi saznaćete sve o njegovim avanturama i istraživanjima emocija kod različitih plemena, o njegovim nalazima i rezultatima, o svakoj primarnoj emociji ponaosob. Takođe, naučićete kako se emocije manifestuju na licu. U knjizi se nalazi i set slika koje vam pomažu da vježbate uočavanje mikroekspresija kao i test za to.

Druga knjiga je Laganje – Pol Ekman. Ovu knjigu sam počela nedavno da čitam. Detaljna je i opširna, sadrži iscrpne informacije i primjere i jedva čekam da je nastavim.

Pored toga, pročitala sam da je ovaj psiholog pomogao u keriranju crtanog filma Inside Out (U mojoj glavi). Radi se o djevojčici Rajli koju kao i nas, vode njena osjećanja – Radost, Strah, Bijes, Gađenje i Tuga. One žive u Štabu, kontrolnom centru u Rajlinoj glavi, odakle je savetuju kako da se ponaša u svakodnevnom životu. Ovaj crtani film na izuzetan način prikazuje bogatstvo našeg unutrašnjeg svijeta, a preporučila bih i roditeljima da ga puštaju svojoj djeci.

I za kraj, jedna od boljih serija koje sam odgledala Lie to me, u čijoj glavnoj ulozi se našao doktor Karl Lajtman (Tim Roth) vlasnik agencije koju angažuju različite firme kao pomoć pri istrazi.  Ova serija je inspirisana stvarnim naučnim otkrićima do kojih je došao Pol Ekman kojeg često zovu ekspert za tumačenje izraza lica i govora tela koji odaju istinu (“ekspert za laži”).

Serija je, naravno, fikcija i neke stvari to zaista jesu. Ali, iz se dosta toga može naučiti o facijalnoj ekspresiji i govoru tijela. Jedna je od rijetkih serija baziranih na stvarnoj nauci.

Meni najzanimljivija stvar u epizodama jeste prikaz fotografija slavnih ličnosti, a najčešće političara, koje ilustruju njihove prave emocije u nekim bitnim momentima.

Svakako vam preporučujem ukoliko niste gledali do sada. Ja sam uživala obraćajući pažnju na sve te izraze lica.


Literatura:


1. Ekman, P. (2010). Laganje. Kako otkriti da vas neko vara za tezgom, sa govornice, u bračnoj postelji. Novi Sad: Mediterran.
2. Ekman, P. (2011). Razotkrivene emocije. Prepoznavanje izraza lica i osećanja radi unapređivanja komunikacije i emotivnog života. Beograd: Zavod za udžbenike.