Nikada nije bilo važnije i potrebnije koristiti medije na ispravan način. Sada smo u prednosti u odnosu na sve ranije godine kada je broj medija bio mali i kada je bilo ograničeno ono što možemo da primimo preko njih. Danas je medij sve – svi mi koji imamo uticaj na ljude onim što kažemo, pokažemo, napišemo. Zato vam pišem ovaj tekst, zato što ja ne ćutim i ne zatvaram oči.

Prije 2 godine, u zemlji u kojoj ja živim došlo je do protesta i pobune naroda zbog nezadovoljstva sistemom. Sada, na drugačiji možda način i povod, ali sa sličnim zahtjevima ali, nažalost i posljedicama, došlo je do velikih protesta u Srbiji. Svi imaju jedan cilj – sloboda.

Na ovom mjestu, neću da vam govorim o protestima i nezadovoljstvu koje vlada i u mojoj i u vašoj zemlji jer vjerujem da svi koji ste ušli da pročitate ovo već imate dobre izvore informacija o tome. Na ovom mjestu samo želim da vas pozovem da razmišljate svojom glavom, zdravim razumom i unutrašnjim osjećajem za dobro i loše.

Uticaj medija je ogroman i zato je važno da slušate i jedne i druge i treće, da imate izbor da vidite perspektive, da poslušate šta ljudi kažu i pokažu. Ne dozvolite sebi da gledate u jednom smjeru i samo jednu mogućnost, već otvorite oči za sve.

O tome koliko je danas malo novinara koji svoju dužnost ispunjavaju objektivno, bez straha i cenzure ne moram da vam posebno govorim. A upravo ovakvo izvještavanje je ono što ljudima treba jer su mediji toliko moćno oružje u našem svjetu. Alen Ginzberg je rekao: ” Onaj koji kontroliše medije, kontroliše kulturu.

Novinarski senzacionalizam koji služi da mi kliknemo i pročitamo tu vijesti, ostavimo komenar ili podijelimo – može itekako da utiče na to na koji način ćemo posmatrati osobe koje se pominju u toj vijesti te pojavu. Ako samo slušate vijesti u kojima se zauzima isključivo jedan stav o nasilju koje se upravo dešava (koja god strana medalje bila) to može uticati na procjenu situacije i vaše mišljenje o onome što se dešava. Zato dopustite sebi da pogledate stvari iz više uglova, više perspektiva i da gledate situaciju široko.

Nasilje nikada nije opravdanje bez obzira ko ga počinio – muško ili žensko, policija ili narod. Nasilje nikada ne govori o onome ko ga je pretrpio, već o onome ko ga je počinio. I nikada, ama baš nikada osoba(e) nije(nisu) zaslužila(e) da se nad njom vrši nasilje (namjerno pišem osoba, jer nasilje nema rod!).

Teme nasilja su jako osjetljive, te treba biti izuzetno oprezan prilikom izvještavanja o njemu. Neupitan je uticaj medija na formiranje javnog mnjenja, što uslovljava odnos jednog društva prema određenim pojavama kao što je nasilje, društveno-političko, ekonomsko ili zdravstveno stanje društva.

Nasilje je takav problem prema kojem trebamo imati nultu toleraniciju, počevši od medijskog izvještavanja.
Način na koji se o nasilju govori može da utiče na to kako će ga neko percipirati. Naravno, ne radi se o jedinom faktoru koji utiče na to, ali se radi o veoma važnom faktoru.

Zadatak novinara je veoma odgovoran, a štete počinjene pogrešnom vrstom izvještavanja mogu da budu velike. Subjektivno, senzacionalističko izvještavanje može da dovede do različitih oblika tolerancije na nasilje, ali i na formiranje iskrivljenih stavova – predrasuda, pa onda i diskriminacije.

Pažljivo birajte koje medije čitate/gledate/pratite, informacije primajte kritički i sa oprezom. To naravno ne znači da treba da budete nepovjerljivi prema svemu što pročitate, ali bilo bi korisno koristiti kritičko promišljanje. Pozivam vas na zdrav razum i skidanje ružičastih naočara.

Čuvajte svoje mentalno zdravlje, kritičko i moralno rasuđivanje i dušu čovjeka, prije svega.

Autor: Gorana Vukmir