Riječ motivacija u svojoj građi sadrži termin motiv (od lat. movere – kretati se, pokrenuti se). U širem smislu to bi značilo pokrenuti se na rad, djelovati, pomaknuti se naprijed.

Motivi su pokretači svrsishovite ljudske djelatnosti, dakle – zajednički naziv za različite unutrašnje biološke i psihološke pobude i dinamičke snage (Jakšić, 2003). U tu grupu ubrajamo: potrebe, nagone, težnje, namjere, impulse, porive i želje.
U vezi motiva trebalo bi istaknuti da:
isti motiv može navesti ljude na različita ponašanja (motiv za društvenim priznanjem neke ljude može potaknuti na više učenja, neke ljude na ponašanje koje donosi više novca i sl.)
različiti motivi mogu uzrokovati podjednako ponašanje (aktivnost učenja može za različite učenike imati različite motive – za neke su to ocjene, za neke sticanje više znanja i sl.) (Jakšić, 2003).

Sve ono što znamo i ono što se još uvijek istražuje o ovom zanimljivom psihološkom konstruktu prevazilazi širine i dužine mojih stranica, te ću krenuti u jednom smjeru samo.

ŠTA JE MOTIVACIJA?

Kada pomislite na motivaciju, pretpostavljam da vam se ukaže slika kako ljudi bodre jedni druge, kako navijači navijaju za svoj tim, student koji ostaje do kasno u noć da sprema ispit, kako karatista svaki dan vježba iste udarce ili pomislite na krajnji ishod vaših želja kako je ostvaren. Iako djeluje prilično jednostavno, motivacija je kompleksnija od konačnog pozitivnog ishoda.

Motivacija je psihički proces koji pokreće, usmjerava i održava željeno ponašanje. Ona odgovara na pitanje zbog čega se ponašamo onako kako se ponašamo i koji faktori utiču na to.
Motivacija se može posmatrati kroz tri dimenzije:
– započinjanje
– intenzitet
– perzistencija (održavanje ponašanja) .

Preuzeto sa: ideas.ted.com



ŠTA NAM KAŽU NEKE POZNATE TEORIJE?

Kao što sam već naglasila, ovo je kompleksan proces i mnogi naučnici su pokušali kroz svoje teorije i modele da ga pobliže objasne. Danas je već očito da niti jedna teorija ne objašnjava dovoljno dobro motivaciju sama za sebe.

1. Maslovljeva teorija ili teorija hijerarhije potreba (Abraham Maslow, 1943)

Ovo je jedna od najpopularnijih teorija motivacije, a razvio ju je Abraham Maslov, američki filozof i psiholog.

Maslov je sve potrebe grupisao u 5 kategorija. On smatra da kada se jedna grupa potreba zadovolji ona prestaje biti motivator. Takođe, smatra da ispunjenje potreba nižeg nivoa predstavlja uslov za nastajanje potrebe više nivoa. Dakle, tek kada zadovoljimo niže potrebe, možemo se baviti višim.

One izgledaju ovako:
1. fiziološke potrebe (potrebe za hranom, vodom i zrakom)

2. sigurnosne potrebe (potreba za sigurnošću, stabilnošću i odsutnošću bola, prijetnje ili bolesti)

3. socijalne potrebe (potreba za suosjećanjem, pripadanjem, ljubavlju)

4. potreba za poštovanjem (potreba za osobnim osjećajem da smo nešto postigli ili samopoštovanjem, također potreba za priznanjem i poštovanjem drugih)

5. potrebe samoaktualizacije (potreba da postanemo ono za što smo sposobni, da ostvarimo svoj potencijal ili da postignemo samoispunjenje) (Maslow, 1987).



2. Teorija motivacije za postignućem (McClelland i Atkinson, 1961)

Ova terorije naglašava potrebu za postignućem koja je rezultat djelovanja dvije sile, željom za uspjehom te željom za izbjegavanjem neuspjeha. Prvotni model McClelland je 1961. proširio te je uveo dvije nove potrebe, potrebu za pripadanjem i potrebu za moći (Sajatović, 2016).

Pojedinac koji ima izraženu potrebu za postignućem nastojaće ostvariti uspjeh u poslu koji obavlja, ne zbog same nagrade koja eventualno može uslijediti, već više zbog zadovoljstva koje nosi rješavanje zadatka. Takođe, pojedinci koji imaju izraženu ovu potrebu tražiće posao koji im osigurava samostalnost, odgovornost i izazove.

Potreba za pripadanjem predstavlja tendenciju pojedinca za pripadanjem i povezivanjem s drugim ljudima.

Potreba za moći manifestuje se u želji za uticajem i kontrolom ponašanja drugih.

3. Teorija postavljanja ciljeva (Edwin A. Locke)

Ova teorija usmjerena je upravo na ciljeve kao osnovne pokretače u procesu motivacije. U kontekstu radnog ponašanja, ciljevi i njihovo ostvarenje su objektivni pokazatelji radne uspješnosti, čine osnovu za nagrađivanje, distribuiranje i diferenciranje materijalnih i drugih nagrada, obogaćuju posao, daju određenu odgovornost i omogućuju postizanje rezultata (Locke & Bryan, 1966). Cilj treba biti precizan, jasno definisan, prihvatljiv i realan (Locke i Bryan, 1966). Činjenica da postavljanje ciljeva poboljšava izvedbu vrijedan je nalaz stoga je važno voditi računa da je cilj jasan, mjerljiv, izazovan, realističan, vrijedan truda i ima krajnji rok izvedbe (Sajatović, 2016), a posebno je značajna i povratna informacija koja omogućava uvid i praćenje napretka, kao i bolje predviđanje i dalju organizaciju.

4. Teorija samodeterminacije (E.L.Deci & R.M. Ryan)

Deci i Ryan (2000) određuju samodeterminaciju kao osjećaj slobode u obavljanju aktivnosti koje su interesantne, bitne za ličnost i koje su od životne važnosti. Ovo je složena teorija, ali ću se osvrnuti na neke od osnovnih pretpostavki.
Razlikuju se svije vrste motivacije: autonomna i kontrolisana. Autonomno ponašanje regulisano je kroz proces (slobodnog) izbora i ima unutrašnji lokus kontrole, a kontrolisano ponašanje je određeno vanjskim silama ili silama koje proizlaze iz osobe i ima vanjski lokus kontrole (Goldin, 2007), odnosno radi se o intrinzičkoj i ekstrinzičkoj motivaciji.

Ekstrinizčka motivacija, kako joj i ime samo kaže, podrazumijeva da je za našu motivisanost potrebno nešto “opipljivo i vidljivo” u smislu nagrada ili čak kazni. Ekstrinzički bismo bili motivisani kada nas pokreće i održava u aktivnosti neka nagrada u vidu novca, pohvala, društvenog prihvatanja ali i prijetnja (gubitak posla i novca, odbacivanje) i slično.
S druge strane, intrinzička motivacija podrazumijeva da radimo određene aktivnosti upravo zbog same aktivnosti i osjećaja zadovoljstva koji pruža, npr. osoba se bavi plesom zbog osjećaja koji joj taj čin plesanja pruža.



Smatram da se radi o dimenzijama motivacije na kontinuumu, a ne o kategorijama, jer je teško razgraničiti motive koji nas pokreću na tako grub način. Npr., bavim se pisanjem jer se tada osjećam ispunjeno i zadovoljno (intrinzička motivacija), ali me isto tako mi je važno da privučem što veći broj ljudi da čita moje članke (ekstrinzička motivacija).

Zanimljivost: Jedno od prvih istraživanja, u sklopu teorije samodeterminacije, bavila su se uticajem novčanih nagrada na intrinzičku motivaciju. Istraživanja uglavnom potvrđuju da gotovo svaki oblik materijalne nagrade, ali i prijetnje negativno utiču na intrinzičku motivaciju (Goldin, 2017).

5. Teorija flow doživljaja (Csiksentmihalji, 1975)

Ovaj američki psiholog razvio je popularnu teoriju flow doživljaja koga smatra osnovom intrinzičke motivacije.

Kada se ljudi bave aktivnostima koje voli, oni dolaze do određenog stanja koje se manifestuje snažniom koncentracijom pažnje – zaboravljaju se lični problemi, dolazi do osjećaja harmonije, potpune predanosti aktivnosti dobijaju upravo flow doživaljaj, a nagrada je sama po sebi sadržana upravo u toj aktivnosti.

Zanimljivost: Csiksentmihalji nije proučavao samo flow doživljaj,već se interesovao i za svakodnevne aktivnosti u momentima kada ljudi prekidaju neku aktivnost – pušenje, zvakanje žvake, slušanje muzike, šale, uzimanje kafe i slično te nazvao ih mikro-flow doživljajima (Savić, 1994).

KOLIKO SU ZNAČAJNE TE AKTIVNOSTI?

Da bi pokazao značaj ovih mikro-flow aktivnosti ispitanicima je rekao da se 48h suzdržavaju od njih i ispostavilo se da onda dolazi do veće napetosti, umora, pospanosti i zdravlja ali ne samo to, već su osobe i počele da se procjenjuju u značajno nepovoljnijim terminima nego prije toga (Savić, 1994).


Preuzeto sa: Geulgram


Autor članka: dipl. psiholog Gorana Vukmir
e-mail: goranavv@gmail.com

  1. Goldin, T. (2017). Povezanost akademske samoregulacije, uenike percepcije roditelja i školskog uspjeha. Diplomski rad: Zagreb.
  2. Savić, J. (1994) Intrinsička motivacija – psihološke teorije i istraživanja. Beograd: Rad
  3. Locke, E. A., i Bryan, J. F. (1966). Cognitive aspects of psychomotor performance: The effects of performance goals on level of performance. Journal of Applied Psychology, 50(4), 286
  4. Maslow, A. H. (1987). Motivation and personality. Delhi, India: Pearson Education.
  5. Šajatović, M. (2016). Individualne razlike i radno ponašanje: učinci motivacije. Završni rad: Osijek.