U svakodnevnoj komunikaciji sa drugim ljudima često se susrećemo s određenim problemima, odnosno određenim preprekama u međuprostoru slanja i primanja poruke. Postoje najčešće 3 različita tipa komunikacije Postoje tri osnovna tipa komunikacije: agresivno, defanzivno (submisivno) i asertivno. Agresivan način komunikacije je najčešće ekspresivan, direktan i na štetu sagovornika. Na primjer, takve osobe uglavnom koriste uvrede na račun ličnosti druge osobe i osjećaju se superiornijom i vrijednijom osobom od sagovornika. Agresivnost se dovodi u vezu sa impulsivnošću i ugrožavanjem prava drugih ljudi (Brinson, Kottler, & Fisher, 2004). S druge strane, postoje oni koji pribjegavaju defanzivnom (submisivnom) ponašanju. Ono se odnosi na izbegavanje konflikata (De Dreu, Weingart, & Kwon, 2000; Locke & Sadler, 2007) i nesigurnost u komunikaciji (Ikiz, 2011) i često se povezuje sa negativnim ishodima poput depresivnosti i anksioznosti (Thompson & Berenbaum, 2011).

Koja ja treća grupa ljudi? Treću grupu čine asertivni ljudi koji se zalažu za vlastite stavove i želje, ali ne na račun sagovornika. Šta to znači, šta je asertivnost?

Pod pojmom asertivnost se podrazumijeva izražavanje misli, osjećanja i uvjerenja na direktan, iskren (pošten) i socijalno adekvatan način uz uvažavnje drugih“ Lange & Jakubowski, 1976.

Asertivna osoba govori (1) jasno, (2) glasno i (3) bez dvoumljenja. Za razliku od inhibirane osobe koja izbjegava očni kontakt zbog niskog samopouzdanja, asertivna osoba traži odgovarajući očni kontakt. Ona ne izbjegava dug pogled drugih zbog želje da sakrije svoj osjećaj neadekvatnosti. Asertivna osoba može insistirati u govorenju i činjenju onoga što ona misli ili osjeća da je ispravno, ali ako joj se ukaže da je pogriješila, ona će prihvatiti da je napravila grešku isto kao što će prihvatiti da je u nečemu uspjela.

Dakle, ne postoji pritisak da osoba mora da kaže NE, već osoba osjeća slobodu da može kaže NE onda kada to i misli.

ASERTIVNA PRAVA

Naša osnovna asertivna prava su ključna za zdravu komunikaciju i zdrav odnos prema sebi. Mnogi ljudi se boje da jasno iskažu svoje želje i osjećanja. Kada bolje razmislimo, vjerovatno ne postoji strah od izricanja svojih osjećanja već strah od onoga šta će uslijediti – strah od odbačenosti, neprihvatanja i osježaj da neće moći da se izbore sa odbacivanjem. Krnetić (u svom priručniku “Kad kažem NE osjećam krivicu!”) kaže: “Kada bi bili svjesni da zaista postoji vjerovatnoća da će biti odbačeni, ali da će, ako do toga dođe, oni moći da se nose sa tim teskoćama, pa čak i sa odbačenošću, bilo bi manje straha u pokazivanju nježnosti, bliskosti i ljubavi. Biti asertivan znači vjerovati u sebe i u svoje sposobnosti, dakle – Bez obzira šta mi se desi ja mogu izaći na kraj sa tim.”

Krnetić navodi neka osnovna asertivna prava:

1. Isključivo je pravo da samostalno procjenjujete sopstveno ponašanje i da snosite posljedice takvog ponašanja;
2. Pravo da ne dajte objašnjenje i izvinjenje za svoje ponašanje;
3. Samo vi treba da procjenite da li ste dužni da rješavate tuđe probleme;
4. Imate pravo da promjenite mišljenje;
5. Pravoda pogriješite, ali i da snosite posljedice greške;
6. Imate pravo da kažete: “Ne znam.”;
7. Imate pravo da kažete: “Ne razumijem.”;
8. Imate pravo da čuvate sopstvenu nezavisnost;
9. Imate pravo da kada donosite neke odluke ne budete u potpunosti logični;
10. Imate pravo da slobodno izjavite kada treba: “To nije moja stvar, briga, problem.”


Nemojte reći “da” kad želite reći “ne

Neasertivnim ljudima teško je odbiti zahtjeve drugih pa su često preopterećeni jer rade ono što ne žele. To što ćete reći ne ne znači da morate biti agesivni ili neljubazni niti se osjećati krivim. Neke od smjernica koje Krnetić predlaže su:

– dajte sebi vremena da razmislite ukoliko niste sigurno u to što želite
– jasno recite “ne”, a ne “to će biti teško” ili “nemam dovoljno vremena”
– ne trebate se previše izvinjavati i obrazlagati
– ne prebacujte odgovornost na druge


Svaki put kada kažete “da”, a želite reći “ne” radite protiv sebe. Neke činjenice nalažu da osobe koje su asertivne češće dobijaju ono što žele. Šta mislite zašto?
Prosto je, takve osobe češće zaista traže ono što žele, a kada tražimo ono što želimo – veća šansa je i da dobijemo to.

GOVORI ASERTIVNO

Osnovni elementi asertivnog ponašanja su:
– jasno izražavanje ponašanja koje nas smeta;
– objašnjavanje razloga zbog kojih nas to ponašanje smeta;
– jasno izražavanje našeg zahtjeva (Smrtić, 2015)

Razlikujemo TI-poruke, koje se usmjeravaju na ponašanje i ličnost druge osobe i uglavnom su optužujuće i mogu se uporediti s upiranjem prsta u nekoga. Na primjer: :
– ˝Ti nikad ne izneseš smeće kada te zamolim.˝
– ˝Ti si nespretna, nije sport za tebe.˝
˝Ti uvijek kasniš, iako sam ti rekao da moraš doći na vrijeme.˝
– ˝Zašto uvijek kasniš, što misliš da si neki frajer, pa da te ja stalno čekam?!˝ (Smrtić, 2015)

S druge strane Ja-poruke su usmjerene na naše sopstvene želje, osjećanja i uvjerenja.

Obrazac za JA – PORUKE izgleda ovako:  Osjećam se __________ (trebamo prepoznati kako se osjećamo)  Kada ti __________ (dati konkretan opis ponašanja)  Zato što __________ (zbog čega nam to ponašanje izaziva te osjećaje)  Stoga želim (ne želim) __________ (ne TI trebaš, već JA želim, ne želim, trebam, hoću, neću…) (Smrtić,)

Neki od tipova asertivnih poruka koje nam pomažu u komunikaciji da izrazimo ono što želimo, ali i da pružimo razumijevanje i uvažavanje tuđih poruka i ponašanja su šematski prikazane na slici ispod:



Neki od nas smatraju da je potrebno uvijek zadovoljiti i/ili popustati drugima, da nije lijepo razmišljati o svojim potrebama iznad potreba drugih, da će ih drugi odbaciti ako iskažu svoj stav i sl. Ako imate problema da kažete ˝ne˝ čak i kada treba reći ˝ne˝ odnosno kada to želite, ako osjećate da ljudi ˝gaze preko vas˝ ili ako imate problema s držanjem bijesa pod kontrolom tada će od velike pomoći biti da naučite nešto o asertivnoj komunikaciji čemu ovaj članak i služi, ali to svakako nije zamijena za odlazak na asertivni trening ukoliko zaista želite da radite na svojim komunikacijskim vještinama.

U završnom radu Nikoline Smrtić (2015) pronašla sam odlične tehnike asertivnosti koje vam prenosim, a originalni rad možete pročitati na ovom linku.



1. TEHNIKA OTVARANJA

Ako su sugovornici dvije bliske i ravnopravne osobe, koristeći tehniku otvaranja oni slobodno, bez straha od posljedica, izražavaju kako pozitivne tako i negativne osjećaje u doživljavanju neke problematične situacije. Na taj način osoba uči slobodno govoriti o vlastitim željama, strahovima, slabostima, vrlinama, manama, maštanjima i razmišljanjima bez straha da će je sugovornik loše procjeniti. Izrazi koje koristimo pri uporabi ove tehnike su: ˝Čini me nervoznom/im, povrjeđuje me, ne dopušta mi, ne sviđa mi se, uznemirava me, plaši me…˝.

2. TEHNIKA ZAMAGLJIVANJA

Osoba uči prihvaćati dio istine u manipulativnoj kritici upućenoj na njezin račun, ali da u procjeni situacije ostane vlastiti sudac. Rečenice u okviru tehnike zamagljivanja se sastoje od dva dijela. Prvi dio rečenice je ˝diplomatskog karaktera˝ jer se sugovorniku priznaje pravo na vlastitu istinu. U drugom dijelu dijaloga osoba realno brani svoje legalno pravo. Ovako to izgleda na primjeru majke i kćeri:

Majka: Suknja ti je prekratka, zar ne misliš da bi trebala obući dužu suknju? One su sada u modi.
Kćer: U pravu si. Duže suknje su u modi, ali uz ovu bluzu se najviše slaže baš ova suknja.


3 TEHNIKA VRAĆANJA LOPTE

Primjenom tehnike vraćanja lopte osoba se uči uspješno nositi s manipulativnom kritikom. Umjesto automatske reakcije (kontranapad) koja se javlja u najvećem broju slučajeva, osoba treba upitnim rečenicama pridobiti kritičara kako bi jasno i precizno otkrila što je zapravo pravi predmet njegove kritike. Suočavanjem argumenata s kritičarem, osoba s jedne strane ublažava svoj iracionalni strah od kritike, a s druge strane, prekida kritičke primjedbe druge strane u sukobu jer je druga strana prisiljena da se konkretno izjasni u čemu je problem.

4. TEHNIKA TAJM-AUTA (eng. time out)

Ova tehnika je pogodna u problemima koji se često javljaju između roditelja i male djece. Osoba u ovom dijaloškom sukobu privremeno ˝prekida igru˝ kao na košarci, bez upuštanja u raspravu. Princip ˝nema igre˝ odnosi se samo na dijalog u kojima sugovornik zahtjeva nerealne zahtjeve.

5. TEHNIKA PRIZNAVANJA GREŠKE

Kod tehnike priznavanja greške osoba se suočava sa strahom od odbacivanja i nesavršenosti. Priznavanje greške u ravnopravnim i emocionalnim odnosima može biti znak zrelosti, ali prebrzo prihvaćanje krivice u nekim profesionalnim odnosima nije dobra odluka. Postoje situacije u kojima neko treći treba donijeti odluku o tome tko je krivac. Ovu tehniku možemo najbolje opisati kroz primjer ljubavnih parova:

Cura: Jesi li ti normalan? Gdje si do sad? Skroz sam se zabrinula. Trebao si doći kući pred pet sati!
Dečko: Žao mi je što si se uplašila. Trebao sam ti javiti da sam otišao s kolegama na ručak. I još smo se toliko zapričali da sam potpuno zaboravio na vrijeme. Trudit ću se da se ovo više ne ponovi.

6. TEHNIKA KOMPROMISA

U slučaju kada se stavovi osoba u dijalogu razlikuju, konfliktnu situaciju, kako u emocionalnim, tako i u profesionalnim i poluprofesionalnim odnosima, moguće je riješiti jedino kompromisom. Nevolja nastaje u onim situacijama kada kompromis iz objektivnih razloga nije moguće postići ili kada je kompromisno rješenje štetno za osobu. Postoje stvari oko kojih nije moguće raditi kompromis.

7. TEHNIKA POKVARENE PLOČE

U obrani svojih prava osoba treba uporno, dosljedno, bez objašnjenja i produbljivanja problema zahtjevati od druge osobe da joj omogući ostvarenje njezinog prava. Da bi se bolje upoznali s ovom tehnikom, najbolje je koristiti primjer kolega s posla (različitog spola):

Kolegica: Ne, ne mogu ići na ručak s Vama.
Kolega: O… molim Vas, pođite samnom na ručak, neće dugo trajati…
Kolegica: Žao mi je, danas imam obaveze.
Kolega: Molim Vas, ja častim…
Kolegica: Žao mi je, danas imam obaveze…

Uporan, dosljedan i monoton zahtjev sugovornika dovodi do ludila. Zato se ne preporučuje korištenje ove tehnike u emocionalnim odnosima.

8. TEHNIKA PONOVLJENOG ASERTIVNOG ODGOVORA

Tehnikom ponavljanja asertivnog odgovora osoba teži uvažavanju činjenice koje ističe sugovornik, ali uporno brani vlastito pravo. Prilikom korištenja ove tehnike dopušta se osobi da, ako je potrebno, u kratkim crtama opiše svoju poziciju u vezi s osnovnim problemom. Ova tehnika se bez posljedica može primjenjivati u sukobu ravnopravnih i emocionalno povezanih osoba.

9. TEHNIKA PARADOKSALNOG ODGOVORA

Neki autori oprezno preporučuju da osobe na agresivne primjedbe, zlouporabe i primjedbe sugovornika, koriste paradoksalan odgovor u želji da se neispravnost u komunikaciji vrati agresoru poput bumeranga. Međutim, reakcije tog tipa na agresiju sugovornika na tankoj su granici između asertivnog i agresivnog ponašanja. Korištenje ove tehnike zahtijeva od osobe koja je izložena verbalnoj agresiji suptilnost u jezičnom izražavanju i lijepo prepoznavanje nijansi u komunikaciji.

Dečko: Nisi mogla obući kraću suknju?
Cura: Nisam, na pranju je.


“U životu ne dobijate ono što zaslužujete, nego ono što komunicirate.“ Tad James

AUTOR: Gorana Vukmir

Literatura:

1. Krnetić, I. Kad kažem NE, osjećam krivicu. Priručnik za internu upotrebu uz psihoterapijski rad. https://www.goodreads.com/author/show/17244005.Igor_Krneti_

2. Lange, AJ and Jakubowski, P. (1976). Responsible Assertive BehaviorCognitiveBehavioral Procedures for Trainers. Canadian journal of counselling and psychotherapy 11(2).

3. Smrtić, N. (2015). Asertivna komunikacija i komunikacija u timu. Završni rad: Međumorsko veleučilište u Čakovcu. file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/smrtic_nikolina_mev_2015_zavrs_struc%20(1).pdf