Kako je ovo period u mom životu kada imam više slobodnog vremena nego inače, odlučila sam da pročitam sve što mogu da nađem od psiholoških romana i na listi našla se Liječenje Šopenhauerom koju je napisao, a 2005. godine i objavio Irvin D. Jalom.

Meni su najdraže one knjige koje me tjeraju na razmišljanje još dugo nakon što zatvorim korice, zato vam pišem o ovoj.

Samo kratko o Irvinu D. Jalomu

Irvin D. Jalom

Irvin D. Jalom američki je psihijatar, egzistencijalista, autor i profesor psihijatrije na Univerzitetu Stanford. U svojoj karijeri psihijatra ima dva glavna interesovanja: za grupnu terapiju i za egzistencijalnu terapiju. Baza na kojoj počiva grupna terapija jeste teorija interpersonalnih odnosa koja pretpostavlja da osobe zapadaju u očaj zato što nisu u stanju da uspostave čvrste, smislene, održive veze sa drugim ljudima (Jalom, 2005), dok egzistencijalna terapija polazi od drugačije pretpostavke. Naime, pretpostavlja se da pojedinci padaju u očajanje jer se suočavaju sa “bolom inherentnim čovjekovom položaju” što se odnosi na smrtnost, suočavanje sa neizbježnim umiranjem i dr. (Jalom, 2005).

Upravo ta dva aspekta interesovanja savršeno se prepliću u ovom romanu sa izuzetnim filozofskim paralelama.

O romanu

Roman prati psihoterapeuta koji vodi nedeljne grupne tarapije, Džulijusa Hercfelda kojem doktor, zbog ozbiljne bolesti, predviđa još samo godinu dana života.  Pred njim se nalaze izazovi suočavanja sa smrću i onim što je do tada uradio u svom životu. Tražeći smisao, on želi znati da li su neke terapije sa pacijentima tokom svih tih godina urodile ipak plodom, te uzima telefon u ruke i zove svoj najveći neuspijeh iz prošlosti, pacijenta po imenu Filip Slejt. Filip je seksualni zavisnik koji je pronašao jedinu utjehu u filozofiji Artura Šopenhauera.

Dinamika priče dozvoljava sagledavanje i uživljavanje u probleme koje doživljavaju pacijenti na grupnoj terapiji, sa kojima Džulijus radi do zadnjeg dana svog života, preobraćajući zadnju godinu rada sa ovom grupom u svoju posljednju volju.

Ono što je na mene ostavilo najveći utisak jeste paralela povučena između filozofije tada, u vrijeme Artura Šopenhauera (1788-1860), poznati njemački filozof i predstavnik pesimizma, sa Filipovim likom. Preplitanje poglavlja sada-i-ovdje sa tada-i-tamo tako da čine savršenu sjedinjene komponente svih tematika kojima se autor bavio čine pravo savršenstvo na papiru. 

Artur Šopenhauer

Poziv na razmišljanje

Na ovom mjestu ne želim da odajem više od samih tematika kojima se Jalom bavio. Svako prepričavanje romana bilo bi, po meni, kvarno za vaše čitanje ukoliko se odlučite za to. 
Sve što mogu, odnosno želim, da vam predstavim na ovom mjestu jesu dijelovi koji su me gurnuli na razmišljanje i držali me budnom duboko u noć. 

Gvožđe se kuje kad je hladno.

Irvin D. Jalom

Ono što mi je zapalo za oko jesu misli koje se prožimaju kroz knjigu, a jedna od meni omiljenih je: “Gvožđe se kuje kad je hladno” koju dr. Džulijus često naglašava svojim pacijentima.

Razmotrimo to za čas. Rješavate li probleme dok vam je “vruća” glava ili kada se ohladite? Razmislite, da li bismo mogli drugačije odluke i mišljenja da donesemo kada bismo se udaljili od uzavrele situacije i čekali da se ugasi vrela lampica zvana amigdala? Ne mogu vam reći šta je ispravno, reagovati odmah na prvu ili se “ohladiti” i distancirati, pustiti da se prve emocije slegnu, ali želim vas natjerati da razmislite o tome. Samo, zastanite sada i razmislite koje koristi u odnosima sa drugima biste imali ako bi probali da kujete to “gvožđe” kada se ohladi, da analizirate dešavanja u životu kada se ohladite od uzavrelih emocija.

Iako ne mogu ni na koji način da se identifikujem s filozofijom Artura Šopenhauera,  pesimizmom i mizantropijom koja ga obilježava, ali nad nekim mislima sam se dobro zamislila. U jednom trenutku, na 230. žutoj stranici ove knjige Šopenhauerove misli su ispisane, a one glase ovako:

“Dakle, šta je ljudski život do beskrajan ciklus želje, zadovoljenja, dosade i nove želje? 

Kao prvo, čovjek nikada nije srećan već čitav život provodi težeći ka nečemu za šta smatra da će ga usrećiti: rijetko dostiže svoj cilj, a kada to učini, samo je razočaran: na kraju se uglavnom nasuče i u luku vraća bez jarbola i konopaca. I onda je svejedno da li je bio srećan ili jadan; jer njegov život nikada nije bio ništa više od sadašnjeg trenutka, koji uvijek iščezava, a sada je i to gotovo.”

Irvin D. Jalom

Opet vam neću reći da čovjek jeste više od toga, dostiže sreću ili šta god da želite pročitati od mene, rećiću vam opet: razmislite.

Naravno, svi želimo vjerovati da smo više od toga ali banalizujte: želimo novi posao, zadovoljimo potrebu i nađemo ga, dosadi nam nakon određenog vremena i već nam se javlja želja za nečim drugim? Ili bilo koji drugi primjer.

A šta je sa tim famoznim sadašnjim trenutkom?
Možemo li, da živimo u njemu ili da se samo trudimo i pokušavamo da ga uhvatimo? Ali, on je takav da nestaje kao da ga nije bilo i sada je gotov, i sada, i sada, i sada i nema ga više?
Svi kažu: Živi u sadašnjem trenutku! – ali, možemo li ga uhvatiti svaki put bez da nam isklizne nespretno iz ruku? Opet vam kažem, razmislite.

Takođe, u posljednje vrijeme u našem modernom svijetu većina ljudi teži smirenosti i blagostanju, konstantnom osjećaju sreće i spokoja i baš razmišljajući o tome kako mnoštvo ljudi se odaje različitim ritualima, sektama, pokretima kako bi se oslobodili nekontrolisanih situacija u životu i osjećali konstantni mir (koliko god meni to besmisleno bilo, mnogo ih je!) jedna od pacijentica u grupi rekla je nešto što mi jako zvuči primjenjivo na ovu temu:


“Šta se to desilo sa životom? Sa radoznalošću, ekspanzijom, strašću, carpe diem? Da li je život toliko bolan da ga treba žrtvovati radi smirenosti?”

Irvin D. Jalom



Pozivam vas da razmislite. Može li se to nazvati onda životom u pravom smislu te riječi (nema krivog odgovora, samo razmislite)?

Ova knjiga daje savršen podsjetnik da se uvijek pitamo “zašto sada”, jedno od Džulijusovih osnovnih pitanja na terapiji. Zašto smo se sada odlučili na nešto, zašto sada osjećamo nešto, zašto sada se ponašamo tako? Probajte i to da se zapitate nekada, zašto baš sada?


Nadam se da je moj kratki osvrt se urezao u vašim mislima bar toliko da odlučite da pročitate ovu knjigu koja na različite načine može da vam potakne razmišljanje o nekim važnim tematikama u životu – o smrti, pesimizmu, sada-i-ovdje trenutku, učinku psihoterapije. Mene je svakako inspirisala na različite načine i natjerala na razmišljanje, iako je bilo momenata kada nisam znala kuda tačno vodi. Pročitajte i saznajte kakvog je uticaja grupna terapija imala na pacijenta Filipa, ostale pacijente u grupi kao i na samog Džulijusa i kakvu ulogu u svemu tome igra čuveni filozof.



Autor: Gorana Vukmir