Već je skoro polovina zadnjeg mjeseca u ovoj godini. Neki od vas upravo privode kraju svoju najsrećniju godinu, neki od vas misle da je bila najteža do sada, nekima je kao i svaka druga i ne pridaju veliki značaj ulasku u novu. U koju god grupu vi spadali, sigurno ste ovih dana ili ćete u narednom periodu razmišljati o godini koja je prošla, sumiraćete utiske i emocije, planove koje ste postavili – jeste li ih ostvarili ili niste još uvijek.




Ako ste bar malo slični meni, napisali ste na papirić prije godinu dana šta želite da ostvarite u ovoj godini i sada ćete naći taj papirić koji godinu dana niste vidjeli i pogledati šta ste napisali. Ako ste bar malo slični meni, vjerovatno ste pomalo i zaboravili šta ste napisali i biće vam zaista zabavno vidjeti šta ste uspjeli, a šta ne i radite ove liste samo da bi se pomalo zabavili. Ako niste nimalo slični meni, napisali ste svoju listu planova i gledali je često, možda je okačili na zid, križali urađeno ili pak ne pravite nikakve liste i ne planirate unapred. U svakom slučaju, radimo ono što mislimo da je najbolje za nas.

Nema sumnje, većina ljudi Novu godinu smatra novim početkom. Prvi januar je sam po sebi početak nečeg novog pa zašto ne bismo i mi postali novi? Ali, možemo li tek tako da odbacimo sve šta smo radili i kako smo se osjećali ove godine, kao gumicom da obrišemo i samo odlučimo da postanemo novi mi – odgovorniji, otvoreniji za iskustva, uporniji, marljiviji?
Vratićemo se na ovo kasnije. Za početak, zašto nam je važan prvi januar?

Zašto biramo neke vremenske odrednice koje nam služe kao idealno vrijeme za novi početak?

U nalazima koji su prikazani u novembru 2013.godine, Hengčen Dai, Katrin Milkman i Džejson Ris sa Univerziteta u Pensilvaniji uočili su nešto što su nazvali “efektom novog početka”(“fresh start effect”). Datumi koji predstavljaju određene vremenske odrednice (kao što je Nova godina) često motivišu na ponašanje usmereno ličnom poboljšanju (npr. odluka da se krene sa zdravijom ishranom ili učenje novih vještina) (Hutson, 2013). U nizu studija (Dai i sar, 2013), pokazano je da ljudi u 82% slučajeva pretražuju termin “dijeta” odmah nakon Nove godine. U drugoj studiji, istraživači su pregledali prijave u univerzitetskoj teretani i pronašli da je broj posjetilaca povećan sa početkom nove godine, mjeseca i sedmice. Isto tako, u trećoj studiji pokazano je da su na sajtu stickK.com, na kojem se korisnici nekom vrstom “ugovora” obvezuju da će ispunjavati svoje planove, korisnici napravili veći broj ovakvih ugovora početkom sedmica, mjeseci i godina, kao i nakon praznika i rođendana. Reč je, ne samo o ciljevima vezanim za zdrave navike, već i za stvari kao što su “želim da ne kasnim” ili “smanjiću svoje troškove”.

Dai i saradnici (2013) nude nam dva mehanizma za efekat novog početka. Prvi je taj da volimo da vjerujemo da se tokom vremena poboljšavamo, pa prošle greške pripisujemo slabijoj verziji nas samih. Koristimo aktuelni koncept koji imamo o samima sebi kako bismo oblikovali svoje ponašanje, pa ako pogledamo unazad i shvatimo da se danas više trudimo nego ranije, onda nastavljamo još više da se trudimo. Vremenske odrednice, čak i neke sitnice kao što je nova frizura, pomažu nam da mentalno odvojimo sadašnje “ja” od nekadašnjeg, a ovo poređenje vodi olakšanju i naglašavanju svih onih pozitivnih strana našeg identiteta. Onda pokušamo da se vodimo upravo tom slikom o sebi.

Drugo, u različitim aktivnostima često nam se desi da od šume ne vidimo drvo. Ometanja kao što su praznici teraju nas da napravimo pauzu i da se osvrnemo oko sebe. Umesto da mislimo u konrektnim pojmovima, orijentisanim na detalje, tada obično razmišljamo globalnije i apstraktnije. Umjesto da gledamo u put pred nama i pitamo se kako da stignemo do svog odredišta, gledamo u daljinu i pokušavamo da se setimo zašto smo uopšte tamo krenuli. Vremenske odrednice mogu ometati našu linearnu percepciju vremena, što nas primorava da se osvrnemo i razmotrimo svoje ciljeve. Zatim možemo postati motivisaniji da te ciljeve ispunimo.

Možemo li ove godine ostvariti planove?

Koliko puta vam se desilo da ste odlučili da ćete od Nove godine početi da se aktivno bavite sportom, da ćete učiti novi jezik, zdravije se hraniti, a onda nakon nekog vremena uhvatite sebe da niste baš daleko odmakli sa tim odlukama?
Neki od vas mogu da preferiraju donošenje odluka i planova za narednu godinu, neki to smatraju besmislenim. Ako spadate u drugu grupu, to je sasvim u redu. Kao što sam već rekla, radimo onako kako je najbolje za nas. Ako spadate u prvu grupu, pitate li se zašto vaši planovi ne opstaju?

Prema nekim istraživanjima, 50% ljudi pravi novogodišnje rezolucije, ali samo 10% njih ostvari iste (Izvor: Pegasus- Centar za razvoj ljudskih potencijala).

Nova godina nije magični datum – vi zamislite želje, a one se počnu ostvarivati od toga dana. NE! Vaše želje ne mogu da se ostvaruju bez ključne stvari – vaše akcije!

Sada kada ste shvatili da ne možete napisati na papirić da ste odlučili učiti novi jezik, a onda ne posvetiti vrijeme, trud, energiju kako biste krenuli sa učenjem i kako biste održali tu motivaciju – i očekivati da će se jezik naučiti, možemo govoriti o nekim savjetima kako da održite svoju motivaciju.

Šta onda možemo?

Norcross i Vangarelli (1989) sproveli su longitudinalno istraživanje pokušaja samopromjene kod 200 osoba koje su donijele novogodišnje odluke. Od njih 200, 81% držalo se odluka tijekom prvog tjedna, a njih 19% držalo se donesenih odluka tijekom dvije godine. Prema rezultatima tog istraživanja, uspjeh ili neuspjeh u održanju donesene odluke ne ovisi o polu, dobi ili vrsti odluke. Navedenih 19% ispitanika, koji su se uspjeli držati donesenih odluka, pokazali su se odlučnima u tome da se žele promijeniti, imali su osjećaj samoefikasnosti (vjerovali su da se mogu promijeniti i zadržati promjenu) te su koristili aktivne i pozitivne strategije.

Prvo isplanirajte, onda djelujte.

Poznato je da često postavljamo nerealistične ciljeve i odluke ili ih postavimo previše. Kada postavimo sebi previsoke zahtjeve, vrlo često ne možemo da ih ispunimo, a onda osjećamo krivicu, neuspjeh, manjak samopoštovanja i slično, tako da vrlo brzo odustajemo umjesto da preusmjerimo svoje želje. Ono što ste napisali na papir sada, možda više nećete željeti za 5 mjeseci i to je ok. Niko vam ne naređuje da cijele godine morate željeti ono što ste poželjeli sada. Ali, ako želite, a ne znate kako da održite motivaciju da uspijete probajte sa nekim od savjeta. Za početak, postavite kvalitetne realistične ciljeve.

U psihološkoj literaturi možete pronaći efikasne strategije postavljanja ciljeva, a po meni je najupečatljivija SMART tehnika. SMART tehnika postavljanja ciljeva se pokazala prilično efikasnom, a ne može da šteti da je probate. Cilj koji postavljate treba imati sljedeće elemente: specifičan (S – specific), mjerljiv (M – measurable), dostižan (A – achievable ), realan (R – realistic) i takav da se njegovo ostvarivanje može pratiti s vremena na vrijeme (T – time-based, trackable). Na primjer, ako je vaš cilj glasi: „Naučiću engleski jezik“, trebao bi sadržavati sljedeće elemente: 1. „Ove sedmice učiću nove riječi svaki dan 30min“, 2. „Svaki dan ću pogledati jednu epizodu serije na engleskom jeziku“, 3. „Svake sedmice naučiću 50 novih riječi“.

Sada se vratimo na pitanje koje sam postavila ranije: Možemo li tek tako da odbacimo sve šta smo radili i kako smo se osjećali ove godine, kao gumicom da obrišemo i samo odlučimo da postanemo novi mi – odgovorniji, otvoreniji za iskustva, uporniji, marljiviji?

Nisam sigurna možemo li, ali sam prilično sigurna da ne bismo trebali. Svi mi smo ljudi i ne djelujemo po principu brisanja gumicom kada zabrljamo nešto u životu, zato možda bismo trebali uraditi ono jednostavnije – prihvatiti. Možda bismo trebali prihvatiti to što nam se desilo i ono što smo uradili ili nismo, ono što smo osjećali ili nismo i naučiti nešto iz toga. Po mom mišljenju (a vi možete da se ne slažete) mnogo je zdravije da prihvatimo sami sebe, budemo nježni prema svojim osjećajima, oprostimo sebi i krenemo dalje nego da probamo da zaboravljamo i brišemo ono što nam se nije svidjelo. Tako da, probajte prihvatiti kakva vam je bila ova godina, probajte oprostiti sebi neuspjehe jer možda to i nisu već vam treba nova perspektiva, probajte se ponašati prema sebi kao prema prijatelju (ili nemojte, nemojte uraditi ono što ovde piše ako mislite da nisam u pravu, ali probajte bar kritički da promislite o tome).

Literatura:
1. Hutson, M. (2013). Why We Form New Year’s Resolutions. Why temporal landmarks motivate new beginnings. Psychology Today.
2. Norcross, J.C. & Vangarelli, D.J. (1989). The resolution solution: Longitudinal examination of New Year’s change attempts. Journal of Substance Abuse 1(2):127-134