” Žurim, voz mi kreće,

Tuđinac kući trči,

U vagon se sruči.

Cerim se ljudima u kupeu,

Gledaju me blijedo.

A, meni srce vedro,

Pupi sve redom.

Bosna je to, moj ti,

Tamo gdje sve je divlje,

Gdje majka gleda s` miljem.

Tamo rodbina, rođaci, kumovi,

Tamo sjatila se ljubav domoroda.

Čuje se sad,

Zvižduk i pištaljka,

Krećemo ba!

Stari vagon,

Lupa li lupa,

Cima ruka moja,

Komšiju mi ​​od rukohvata moga.

Sve u najboljem redu,

Ide čedo svome svijetu. “

Marija Gojsović